Čak i ako niste ljubitelji manistre i boba, ovu MANȈŚTRU I BÕB ćete sigurno zavoljeti! U njoj vas, osim naravno one za manȉśtru i bõb očekuju i brojne druge ricete za Śpȋźu o marȇndik i marendȋnik (spomenimo samo Jȃje u śȏrbulu, Patȁte iź lũga, Śpũźe na gradȅle, ...), zatim za Jũve i vȁriva – kao primjerice Angrȋź na ȗje, Cȋcer na ȗje, Divjȏ źȇje lȅśo, ... Poglavlje Jićâ o rȉbe i śkȍjak naučit će vas (ili podsjetiti...) kako se u Trogiru sprema Bakalãr na bjȃnko a kako na brujȅt (i to nekoliko verzija!), Riźȍt o prilȉpci, Śȉpa śu bobȏn, ... Naravno, tu je i poglavlje Jićȃ o mêśa i śu mêśon (Źȇc cȉjovski, Cȉjovski faźȃn, Ôrźo ȍli ti ga opȁk, Kaśtradȋna śu crnin kupȕśon, Trȉpice, Trogĩrśka paśticȃda, ...). Na kraju, trebalo bi se zasladiti ali i nešto popiti... stoga vas u knjizi čekaju i poglavlja Slaka i slakarije (naravno s receptima za Rafijȏle (śtȏ komadĩk), Roźȃda, Paradiźȅt, Krokȁnat, ...) i Bȉbiti (unutar kojeg možete lako naučiti kako napraviti Domãći pelȋnkovac, Rogacȕśu, Roźȍlij, ...)

Ova je knjiga Duška Geića, u izdanju Združenih artista Trogir, obogaćena fotografijama skulptura Matka Mijića. Urednica knjige je Daniela Kontić – Strojan, a likovna urednica i lektorica Ivanka Mijić. Tisak knjige svojim prilozima potpomogli su Grad Trogir, dr. Vesna i dr. Lovre Slade, Ljerka i Vlado Slade – Šilović te Ana i Slobodan Mavar.

Jela koja se već stoljećima spremaju u trogirskim "boljim kućama", delicije koje su, poput slasnog Rafiola ili Pašticade - odavno već na svečarskom jelovniku trogirskih gospođa, dio su jedne mnogo šire gastronomske tradicije: dalmatinske, venecijanske i mediteranske...

I u Trogiru, kao i u drugim dalmatinskim gradovima, delicije nisu, naime, nastajale u ribarskim kolibama i težačkim potleušicama, već u kuhinjama gospode. One iste koja je prihvaćala kozmopolitske gastronomske kurente venecijanskog "talioničkog lonca" i miješala ih s domaćim pučkim receptima.

Stoga su tradicionalna jela Trogira tako slična onima Zadra, Šibenika, Splita i Makarske - gradova u kojima su se također nadahnuto miješali okusi i mirisi „gospodske" i "težačko-ribarske" Dalmacije.

Recepti koji su pred vama, nastali su na sličan način kombinirajući tradiciju, pučku marendašku „filozofiju" i nove gastronomske kurente jednostavne, zdrave ili "siromašne" kuhinje. Svima im je pak zajednički zagovor namirnica iz trogirskog okruženja: školjki iz Marine ili s Čiova, ribe ulovljene oko Drvenika i Krknjaša, "verdure" iz Okruka ili Segeta, domaćeg marinskog ulja i vina.

U Trogir uvijek vrijedi doći, ali ga također vrijedi i kušati i slušati. Makar uz pomoć ove knjižice i njezina CD-a (Izdavač: PROFIL, Zagreb).

Sve je manje onih koji još znaju što su to alkermes, bucolaj, pinjokada, rožoljo… No, kad u ruke uzmu Kuharicu none Carmen (Izdavač: PROFIL, Zagreb), saznat će sve što su ikad htjeli znati o receptima i jelima u kojima su unazad sto godina uživali Splićani i Trogirani.

Knjiga je nastala kombiniranjem recepata i naputaka koje je u periodu od sedamdesetak godina u brojnim bilježnicama rukom zapisivala Carmen Prijatelj, rođ. Tacconi. Zapisi su bili na talijanskom, odnosno venecijanskom, a prevela ih je i obradila unuka none Carmen, Ivana Prijatelj Pavičić.

Za bolje razumijevanje ovog zanimljivog izdanja treba naglasiti i nekoliko fakata o noni Carmen. Njezino porijeklo je trogirsko-splitsko-talijansko: njezin djed Giuseppe Tacconi u Napoleonovo je doba iz talijanske Pavije stigao u Dalmaciju. Carmen se rodila 1885, a svoje je ricette počela zapisivati nakon udaje za profesora matematike Ivana Prijatelja 1907. i nije prestala sve do svoje smrti, u 93. godini života (1978.). Njezinu kuhinju oblikuju, konstatira njezina unuka-autorica knjige, tri razdoblja koja su joj obilježila i život: ottocento, razdoblje između dva rata i period nakon Drugog svjetskog rata.

Rođena Splićanka Dika Marjanović-Radica godinama je kao stručna učiteljica podučavala mlade djevojke tajnama dalmatinskih jela na tečajevima kuhanja po svim mjestima hrvatskog priobalja. Samo je ona bila sposobna radeći svoj posao s ljubavlju i entuzijazmom prikupiti i iskušati nebrojene recepte i otrgnuti zaboravu značajne karakteristike naših dalmatinskih kuharskih umijeća koje su naše prabake usavršavale na svojim ognjištima ljubavlju, smislom i ukusom.

Uvijek je govorila da je knjiga u svakoj prigodi pouzdan i stručan prijatelj i savjetnik, a da se u kuhanju pruža prilika za nebrojene kombinacije i unosi uvijek nešto osobno uz male promjene što nam pruža zadovoljstvo stvaranja

Dika Marjanović-Radica prihvatila se ovog posla stručnošću i velikim zanosom i izvela ga do kraja na zadovoljstvo svih nas i budućih pokoljenja koja će se koristiti ovom knjigom (Izdavač: Mladost, Zagreb).

Želja joj je bila zadovoljiti najosjetljivije ukuse gurmana, tečnošću i bogatom raznolikošću naše hrane, i zato izlazi ovo jedanaesto izmijenjeno izdanje. Kao sto je Dika uvijek naglašavala, a stoji i danas, da bogatstvo naše zemlje nisu samo more s tisuću otoka, nego i naša izvorna tradicijska jela i slastice.